Dječja i preventivna stomatologija

Djeca su pacijenti koji zahtijevaju posebne metode rada. S njima treba raditi brzo i pažljivo, jer su nestrplijivi i nerijetko jako uplašeni. 

dječja preventivna stomatologija dječja preventivna stomatologija

Dobar terapeut mora znati prenijeti djetetu mir i vedrinu. Naša profesionalnost nam omogućuje uspješno liječenje i najzahtjevnijih malih pacijenata.  Premazivanje zubi pogotovo trajnih nužna je zaštita i čini zube otpornijim na karijes. 

Djeca su izuzetno dobri i zahvalni pacijenti.Za zaštitu njihovih zuba koristimo se metodama kao što su:

  • pečaćenje fisura 
  • fluoridacija zuba
  • liječenje mliječnih zuba
  • kontrola plaka i njegovo uklanjanje
  • funkcionalno i estetsko zbrinjavanje traumatiziranih zuba

U dječjoj dentalnoj medicini vrlo je važna preventiva koja omogućuje zaštitu mliječnih zuba (izuzetno su bitni za smještaj trajnih postraničnih zuba) do njihovog prirodnog ispadanja, te nakon toga redovito održavanje zdravlja trajnih zuba. Vodimo brigu o preventivi zuba djece. Preporučamo da prvi posjet bude već oko treće godine kako bi, osim kontrole zuba, vaše dijete izgradilo potpuno povjerenje u doktora dentalne medicine. Vrlo nam je važno da posjet prihvate kao igru i da bez straha, od najranije dobi, usvoje važnost oralne higijene.

Savjeti za oralnu higijenu

dječja preventivna stomatologija Bez sumnje, zdravi i lijepi zubi preduvjet su općeg zdravlja i zadovoljstva čovjeka. No, lijepog osmijeha nema bez mnogo uloženog truda i vremena. Samo se svakodnevnom  njegom, pravilnom prehranom i redovitom stomatološkom kontrolom mogu spriječiti ne samo najčešća oboljenja zubi, karijes i parodontoza, nego i mnogo ozbiljnija oboljenja. 

Kad je pravo vrijeme za početak - Majke, koje obično vode dijete stomatologu, najčešće pitaju  kad  mu treba početi prati zube. Odgovor je - čim niknu. Naime, prvi zubići peru se vlažnom gazom  ili namočenim štapićem za uši, a nakon 24 mjeseca starosti dijete se postupno navikava na prihvaćanje oralnih higijenskih navika, ovisno o njegovu stupnju razvoja i interesu. Vrlo je bitan uzor iz okoline. Tako dijete već zarana zapaža kako roditelji, prije svega majka, te braća ili sestre svakodnevno peru zube, pa ih često želi oponašati, isprva kroz igru s četkicom za zube. To svakako valja iskoristiti, pa majka u toj fazi treba nježno prati dječje zubiće, najprije samo četkicom  i vodom, uz postupno uvođenje paste za zube raznih okusa kako bi to djetetu bilo zanimljivije. Pritom ga valja učiti da zubnu pastu ne guta nego pljucka van.

Što nam je potrebno - Uz zubnu pastu i četkicu za zube, za održavanje zdravlja i čistoće zubnih ploha nužno je korištenje konca i interdentalnih četkica.

Za pranje zuba treba izabrati četkicu od umjetnih vlakana koja se, za razliku od prirodnih, lako održavaju i brzo suše te nisu podložna razvoju bakterija. Vlakna četkice ne smiju biti previše tvrda, da ne bi oštećivala zubnu caklinu i zubno meso, nego srednje tvrda ili meka, kako bi uz čišćenje istodobno bilo moguće i masiranje zubnog mesa. Nakon uporabe četkicu za zube valja temeljito oprati i dobro osušiti te je mijenjati svaka dva do tri mjeseca.

Koliko često - Zube je najbolje prati nakon svakog obroka, a najmanje dva puta dnevno - poslije doručka i prije odlaska na spavanje. No, vrlo je važno znati da se ne smiju prati neposredno nakon jela. Tada je zbog povišene kiselosti u usnoj šupljini zubna caklina posebno osjetljiva, pa se zbog čišćenja četkicom može oštetiti. Stoga, osobito nakon konzumiranja jela koja sadrže šećer ili kiselinu (primjerice kolača i voća) s pranjem zuba treba pričekati najmanje 30 minuta.

Kako i koliko dugo - Postoje različite metode četkanja zubi, ovisno o uzrastu i stanju usne šupljine. U dogovoru sa stomatologom, svaka osoba treba naučiti metodu četkanja koja je najprimjerenija stanju zuba i zubnog mesa.

Zube treba prati temeljito, malim kružnim pokretima od zubnog mesa prema zubu, najprije vanjsku, zatim unutarnju površinu zuba, a zatim i grizne plohe svih zubi. Prilikom pranja laganim kružnim pokretima četkicom treba istodobno masirati zubno meso i ne zaboraviti očetkati jezik, na kojem se također nakupljaju štetne bakterije. Pranje treba trajati oko tri minute.

Prehrana - Osim o higijeni, zdravlje zuba uvelike ovisi i o načinu prehrane. Njihov glavni neprijatelj je šećer, koji se tijekom konzumacije pretvara u mliječnu kiselinu zbog znatnog porasta kiselosti u ustima, što posebno pogoduje rastu štetnih bakterija. Stoga se preporučuje šećer u prehrani svesti na razumnu mjeru i ne konzumirati ga između glavnih obroka. Posebno treba izbjegavati slatkiše poput čokolade, lizalica, karamela, bombona i guma za žvakanje, jer što su slatkiši slađi i ljepljiviji, to se dulje zadržavaju u ustima i povećavaju opasnost od kvarenja zuba. Za zdravlje zuba mnogo je bolje konzumirati slatko jednom dnevno, i to u kombinaciji s jednim od glavnih obroka, nego izolirano više puta na dan. Uz to, poželjno je steći naviku da se nakon slatkog pojede neka od namirnica koja prirodno čisti zube, primjerice jabuka ili mrkva. Naime, sirovo voće i povrće zahtijeva snažnije i dulje žvakanje, koje samo po sebi pridonosi boljem čišćenju usne šupljine i smanjuje rizik od oboljenja zuba.

Opasnost za zube predstavlja ne samo polagano jedenje slatkog, nego i polagano pijuckanje zaslađenih pića, čajeva i kave, a opasnost vreba i od pravih malih bombi prirodnog šećera (datulje, smokve, grožđice i med). Za razliku od prirodnog šećera, umjetna sladila ne sadrže ugljikohidrate, pa ne škode zubima.

Pečaćenje fisura

Pečaćenje fisura je jedan od najčešćih postupaka u dječjoj dentalnoj medicini a provodi se rutinski. Radi se o jednostavnom postupku kojim je moguće u velikoj mjeri spriječiti razvoj karijesa na novoizniklim trajnim zubima, najčešće na prvim trajnim molarima ili „šesticama“. Potpuno bezbolno i bez „brušenja“ zuba, fisure zuba se očiste i zapečate kompozitom ili staklenoionomernim cementom. Boja pečata odgovara boji zuba i nimalo ne remeti estetiku.Kod nas se ovaj postupak radi najčešće pri nicanju prvih trajnih molara (u šestoj godini života), a najkasnije pri dolasku djeteta na pregled prije upisa u školu. Pravilo je da dijete pođe u školu sa zapečaćenim „šesticama“.